Oktobarski đir (iskvari me Slovenija :) )

Dobih godišnji odmor početkom oktobra, supruga takođe, al' ona ode kod svojih u Apatin ... Sam sam, na godišnjem sam, logično, idem da se vozim. Đe? Idem jadranskom magistralom ka Splitu i ako budem mogao do Opatije da se javim prijateljima iz MK Seahorses, bar je takav plan bio. Dan pred polazak padam niz stepenice i izvrćem desnu nogu. Boli, ali, valjda mogu voziti. Radi probe vozim do Herceg Novog, pa onda do Risna, te do Nikšića i preko Podgorice natrag u Budvu. Boli noga po malo ali može. Plan je, kada se ujtru probudim krećem ka Splitu...

Budim se ujtru u pet ... Nema veze, pakovanje, sjedam na motocikl i u dvadeset do šest već sam na putu. Jutarnja svježina se najviše osjeća kroz Konavle, a ja optimistično krenuo bez zimskih umetaka u opremi. Dubrovnik, Makrska, Split đe stajem da dolijem gorivo, ali na satu još nema jedanest i rano mi je da se zaustavljam te odlučujem da ipak prvi dan produžim do Opatije. Pauzu pravim u Vodicama da se popije kafa, sok i nešto prezalogaji.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nastavljam dalje, uglavnom dosadnim i punim putem do Masliničkog mosta, a onda ... Onda je naišla deonica koja je sada pri samom vrhu liste za najbolje puteve za vožnju motocikla. Jednostavno, krivine su sa savršenim radijusom, a na istima je asvalt sa puno gripa, uz to put je pregledan, nema puno saobraćaja i prolazi kroz pustaru ... Dosta zatvorenih krivina gdje moj jednocilindrični motocikl dolazi do punog izražaja. Blesavi osmjeh mi ne silazi sa lica, osim kada se previše zaigram po, ipak, meni nepoznatom putu, pa me na izlazu iz poneke krivine iznenadi kamper koji mili jer njihovi vlasnici uživaju u pogledu. U svakom slučaju, ta dionica od Masliničkog mosta do Karlobaga mi je ostala kao najlepše provoženi kilometri na ovom điru.

[You must be registered and logged in to see this image.]

U Karlobagu stajem da dolijem gorivo i sa jednim kolegom motociklistom pričam o odvezenoj dionici, a on mi kaže da je u nastavku put još bolji. Da, isto savršenstvo, samo su krivine otvorenije pa više do izražaja dolaze višecilindrični motocikli, no, zašto bi me to omelo u uživanju. U Opatiji sam oko pet sati popodne.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Večeram, i tražim Igora koji se nalazi u Ičićima u neposrednoj blizini Opatije.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nalazim se sa Igorom i ostatkom ekipe. I ovaj put su se pokazali kao odlićni domaćini. Planiraju da sjutra popodne idu do Slovenije jer moto klub ,,Brda'' organizuje skup. Odgovara. Sjutra počinje kiša pada, zahlađenje, a po po prognozi vremena neki vrhovi su se zabjelili.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Igor izdvaja vrijeme da mi pokaže Opatiju i okolinu, vozimo se i čuvenim opatijskim krugom na kojem su se nekad odigravale moto trke.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poslije toga krećemo za Sloveniju ...

Krećemo za Sloveniju i prvo mjesto u kojem stajemo je Kozina đe svraćam u Dianese radnju (jedan dobro opremljen hangar) da kupim ono što mi je bilo najneophodnije od opreme (kišne pantalone). Imaju sve na lageru, samo odabereš. Uzdržao sam se da ne počnem kupovati ko blesav. Ostajemo još u Kozini jer svaraćamo u kafanu Mahnić da nešto većeramo. Ok, kada sam već u Sloveniji naručujem nešto što u meniju piše ,,Ljubljansko ...'' a za piće, e tu, naraučujem pivo (ja, koji ne pijem pivo) jer ga kafana Mahnić sama pravi, a to je rijetka prilika da se proba domaće pivo.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ne znam sa kojim pivom bih ga uporedio jer nisam pivopija, ali mogu reći da na izgled nije baš bistro, i da, uz večeru sam sam popio cijelu kriglu. Popio sam pivo poslije desetak godina ... A ono ,,ljubljansko ...'' je zapravo šnicla, slanina, pršuta i sir pohovano, uz restovani krompir.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nastavljamo dalje, ulazimo u Italiju iznad Trsta, idemo ka Mijafalkoneu, pa onda ka Gorici, te opet ulazimo u Sloveniju u mjestu Nova Gorica, i onda skrećemo ka mjestu Vipolže gdje je moto skup.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Stižemo u mjesto gdje se na sve strane rasprostiru vinogradi. Domaćini nas dočekuju sa hranom i jednom rakijom.

[You must be registered and logged in to see this image.]

i naravno pićem. Toće neko njihovo vino u krigle od piva

[You must be registered and logged in to see this image.]

i ja se prihvatam vina, jedna krigla silazi niz grlo, pa druga ... Dok sam još mogao pravim par slika

[You must be registered and logged in to see this image.]

Da, ovo im je dvadeseti skup po redu, pa su u tom fazonu i izrađeni trofeji

[You must be registered and logged in to see this image.]

Znam da su neki rekli da su dolazili u Ulcinj na moto skup koji su organizovali Pirati, i znam da sam se kasnije pridružio jednoj igri koja se igra sa pokvarenim čekićima (da, pokvareni čekići :mrgreen: ). Naime šuplja cijev je zavarena i tako se treba zakucati ekser u panj

[You must be registered and logged in to see this image.]

Popilo se dosta, negdje duboko u noć pošli smo na spavanje u vrećama za spavanje na podu klupskih prostorija u sred nekog vinograda

[You must be registered and logged in to see this image.].

Uh, ne pamtim da sam toliko alkohola unio u organizam od ... poodavno. Na povratku stajemo opet u Sloveniju (usput, bezbroj puta prošavši Italijansko-Slovenačku granicu da se zapitaš kako je sve funkcionisalo dok je stvarno postojala granica) i stajemo u mjestu Gradišče u piceriju Jakob. Tamo jedem picu sa pljeskavicom

[You must be registered and logged in to see this image.]

Za sledeći put ostaje da odemo do Novog Mesta jer tamo navodno postoji pica Balkan koja u sebi osim pljeskavice ima i kulena, pomfrita, pršute, ... U svakom slučaju, ne znam šta mi bi te sam toliko popio ... Slovenački vazduh ... Vraćamo se do Ičića.

Gledamo prognozu vremena i vidimo da je ponegdje pao snijeg te zaključujem da mi je najsigurnije da do Zagreba odem auto-putem. Jurim auto-putem, a imam osjećaj da motocikl ne ide kako bi trebao, da ima neko zatrzavanje i da se čuje neki zvuk, ali to pripisujem mamurnom mozgu te se vrlo brzo nalazim u Zagrebu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Parkiram motor u podzemnoj garaži i obilazim grad nad kojim pada mrak. Nešto pojedem i uporno pokušavam da dobijem neke poznanike, no bezuspješno. Ovdje moram da napomenem da sam u Zagrebu pojeo najukusniju čokoladnu tortu (sa crnom čokoladom). Poslije rastezanja nogu, vraćam se na auto-put i idem do Karlovca. Tamo tražim prenoćište, te poslije toga idem da nađem mjesto gdje bih mogao fino da večeram. Sjutra sam planirao da odem do Plitvičkih jezera. Motocikl mi ostaje na trotoaru pored prenoćišta i ujtro saznajem da je bila neka tuča tu i vidim da je izlog (nepun metar gdje je bio parkiran moj motocikl) razbijen, ali na mom motociklu nema štete, osim što je prekriven staklićima. Ništa strašno, još jedan jutarnji obilazak Karlovca i onda pravac osamdesetak kilomatera daleke Plitvice

[You must be registered and logged in to see this image.]

Stižem do Plitvičkih jezera i prvo obilazim veliki slap

[You must be registered and logged in to see this image.]

No, tada počinje da pada kiša. Stavljam kacigu na glavu i penjem se ka izlazu. Mnogim japanskim turistima sam tako atrakcija jer me slikaju dok ja šetam sa kacigom na glavi. Od Plitvica krećem ka Bihaću, kiša ne prestaje da pada. Na pojedinim dionicama posuta so. Bihać, Bosanski Petrovac, Jajice, Donji Vakuf, Travnik, Kakanj, Visoko, gradilište za auto-put, gdje kiša staje, ali za kratko. U Sarajevo stižem a kiša ne prestaje da pada. Prednost toga što imam tetku u Sarajevu je da sam motocikl ostavio u garaži, da bar bude na suvom. Sjutra će valjda biti bolji dan, pa ću da se spustim do Mostara ... No, i sjutra kiša pada, doduše slabijim intezitetom ali pada. Kratak obilazak Sarajeva

[You must be registered and logged in to see this image.]

i polazak. Kiša i dalje rosi, te krenuh ka Trnovu umjesto ka Mostaru. Vidjeću šta ću ako kiša stane. Prolazim Trnovo, kiša je stala, a ispred mene uspon. Dajem gas, nailazim na suvi dio ceste (konačno, poslije par dana) i ređam krivinu za krivinom. Slijedi desna serpentina, šaltam u nižu, obaram motocikl i na polovini krivine nemilosrdno odvrćem gas ... Čujem prvo metalni zvuk i potom osjetim momentalni gubitak snage. Spao je lanac Da, to je taj zvuk koji sam zanemrio na auto-putu, mada je već i bilo vrijeme da se zameni lanac (ima preko 30.000 km, a sve na jednom cilindru). Zaustavljam se na uzbrdici, malo nezgodno bez centralnog nogara da se pristupi popravci. Alat koji imam kod sebe nije baš najbolji, ali posjedujem sve što je potrebno. Ipak, ne mogu sam, a i lakše bi bilo da imam bolji ključ 26. Zaustavljam vozilo koje ide u susret. Mitsubishi L200 sive boje i PG tablica. Izlaze trojica cikotića, pomažu mi, i za 15 min. motocikl je spreman za put. Dok smo popravili motocikl kiša je počela opet da pada. Nastavljam put, ali se ovog puta odlučujem da prekršim osnovno motociklističko pravilo (nikada ne idi najkraćim putem) i idem na Foču, Šćepan Polje, Plužine (gdje kiša staje. Uspjevam da uz Pivu prebrojim 54 tunela na dionici od 16 kilometara), Nikšić, Podgorica, Cetinje i stigoh kući u Budvu. Prešao sam oko 2.000 km. Svaki cent dat za opremu vredi, u to sam se uvjerio najviše kroz Bosnu i Hercegovinu. Godišnji još nije gotov, ali drugi dio nije interesatan za ovaj forum jer sam sio u auto i napravio još 1.700 km. Na karti ispod sam plavom bojom nacrtao kuda sam se otprilike kretao.

[You must be registered and logged in to see this image.]

I ovim putem želim da se zahvalim Igoru kao velikom domaćinu i momcima iz Podgorice te mi pomogoše na putu. Vidimo se opet negdje na drumu.

Vukane svaka cast